Izbornik

Slikanje vinom u srcu Prigorja

Foto: POU Zelina, Danko Merin

Typography

Povodom 50. izložbe vina kontinentalne Hrvatske.

U sklopu jubilarne 50. Izložbe vina kontinentalne Hrvatske, otvorena je izložba vinorela – vinom slikanih akvarela, nastalih dva tjedna ranije, na likovnoj koloniji „Zelinski vinoreli 2018.“

Impresivni radovi vrhunskih slikara, kreirani na likovnoj koloniji izloženi su 1. i 2. lipnja u prostorima zelinske sportske dvorane i Muzeja Sv. Ivan Zelina. Izložba vinorela postavit će se potom u Galeriji „Kraluš“ Pučkog otvorenog učilišta.

Među pitomim zelinskim „bregima“, u ambijentu Kušaonice vina Hrupec, svoje su radove u ovoj pomalo egzotičnoj likovnoj tehnici stvarali: Marija Galić, Alfred F. Krupa, Duško Šibl, Hrvoje Marko Peruzović, Olena Sokolovska i Danko Merin.

Pou vinorel 

Foto: POU Zelina, Slikari na koloniji Zelinski vinoreli 2018.

Slikari na koloniji Zelinski vinoreli 2018.

Netom nastali radovi su danas izloženi u izložbenom prostoru jubilarne 50. izložbe vina, a nakon toga sele u Galeriju Kraluš POU Sv. Ivan Zelina.

Da odmah otklonimo svaku mistifikaciju: vinorel je zahtjevna, rijetko korištena tehnika koja je možda najsličnija bajcu, te ju – uvjetno – možemo smatrati tonskim akvarelom.

Pou Zelina izlozba vinorela

Foto: POU Zelina, Olena Sokolovska

Spektar boja je ograničen, od svijetložutih od tamnocrvenih i ljubičastih, a obzirom da se u pravilu slika tonski, ta je tehnika, po mišljenju sudionika zelinske kolonije i jednog od naših ponajboljih poznavatelje vodenih tehnika na papiru, slikara Alfreda F. Krupe, bliža crtežu nego li klasičnom slikarstvu.
Osobitu zahtjevnost vinorel iskazuje u činjenici da se slika mijenja još tijekom procesa slikanja, tijekom kojega se obično koriste različiti tonovi iste sorte vine, posvijetljeni razrjeđivanjem vodom, ili zatamnjeni kuhanjem prigodom kojeg voda isparava.

Na sličan način moguće je, uostalom, slikati i kavom i čajem, kao uostalom i tradicionalnim tehnikama: bajcem, sepiom i (lavirenim) tušem.

Slika mijenja boju i nakon što se osuši, poprimajući, u pravilu, smećkast ton.

Obzirom da slika mijenja svoj izgled tijekom slikanja, rezultat je, čak i znalcima, često nepredvidljiv i konačan rad često zahtijeva dorade koje su u vodenim slikarskim tehnikama na papiru u načelu vrlo ograničene. Stoga za je vinorel potrebna hrabrost, strpljenje i dosta živaca, a često i dosta raspoloživih akvarel-papira koji će pomoći da se „zaborave“ grješke.

Rezultati zelinskih vinorelista su svakako bili vrijedni truda, a da je tome tako, najrječitije potvrđuju sami njihovi radovi.

Preseno s: narod.hr/Ante Vranković