Funkcija riječi u rečenici studentima predstavlja ozbiljnu sumnju.
To studentima predstavlja ozbiljnu sumnju služba riječi u rečenici. Čak i kada je gradivo o vrstama riječi savršeno naučeno, teže ga je primijeniti na konkretnim primjerima. Na kolokvijima se događa da učenici znaju što je imenica, ali ne mogu odrediti koju funkciju ima u određenoj rečenici. Tada nastaje problem.
Naime, znanje o vrstama riječi pripada području morfologije, dok je određivanje funkcije riječi u rečenici iz područja sintakse. Kako gramatika našeg jezika funkcionira u prožimanju ova dva, ali i drugih jezičnih područja, ona nipošto nisu isključena.
Zato ćemo problem određivanja funkcije riječi u rečenici lako riješiti ako smo prethodno svladali vrste riječi.
Slijedi objašnjenje funkcija koje riječi mogu obavljati u rečenici.
Riječi u službi subjekta
Prije nego objasnimo koje riječi u rečenici mogu služiti subjektu, bilo bi korisno obnoviti znanje o subjektu.
U svim gramatikama subjekt je definiran kao jedna od dvije glavne rečenice koja pokazuje tko vrši radnju. Dakle, radi se o predmetu/biću (općenito određenom pojmu) koji pokreće radnju koja je označena predikatom.
Ispod su primjeri vrsta riječi koje se mogu naći u službi subjekta.
Imenice u službi subjekta
Imenica je vrsta riječi koja najčešće služi kao subjekt u rečenicama. To je sasvim očekivano, budući da je subjekt označen kao objekt koji pokreće radnju, a za označavanje tih objekata koriste se imenice. Također, imenice imaju svojstvene kategorije Roda, broj i slučaja uz subjekt možemo razgovarati o njima.
Evo primjera:
Dijete je pojelo juhu.
U ovoj rečenici imamo dvije imenice: dijete i juha. Pokušat ćemo utvrditi koji je u službi predmeta.
Imenica dijete je srednjeg roda, nalazi se u nominativu jednine. Njegovo značenje je takvo da ukazuje u ovoj rečenici koji izvodi radnju (koji je jeo juhu). Dakle, imenica dijete bit će u službi subjekta. S druge strane, imamo i imenicu juha, koja je također ženskog roda i nalazi se u akuzativu jednine. Možemo postaviti pitanje što je dijete jeloali onda nikako imenica juha neće biti u službi subjekta, nego u službi objekta, o čemu će kasnije biti riječi. – (Funkcija riječi u rečenici)
Ako je imenica u nominativutada ćemo definirati takav predmet kao gramatički subjekt.
Ana pročitati roman “Na Drini ćuprija”.
Ako je imenica u genitivu, dativu ili akuzativutada ćemo definirati takav predmet kao logičan subjekt.
Nema vjetar.
Mala djevojčica je strah. – (Funkcija riječi u rečenici)
Ostale vrste riječi u službi subjekta
O imenicama u službi subjekta bilo je više riječi, jer su one u ovoj službi najzastupljenije. Međutim, postoje i primjeri kako druge vrste riječi mogu poslužiti predmetu:
Zamjenice u službi subjekta:
- Vas ti si na redu.
- Da nećemo više patiti.
- Da nije normalno.
- Mi Ja kažem što želim.
Brojke (broji imenice, broji pridjeve i zbirne brojeve) u u službu subjekta:
- Dva nedostaju.
- Nestalo je pet.
- Samo hoće Prvi postati slavan.
Pridjevi (nazvan) u službi subjekta:
- Star su iskusniji.
- Mrtav oni ne govore.
- puna ne vjeruje gladnima.
Infinitiv u službi subjekta:
- Razmišljati znači postojati.
- Pušiti je štetan.
Neke nepromjenjive riječi u službi predmeta:
- Ah je uzvik.
- Ako je veznik.
- Danas je prilog.
- Ispred je prijedlog.
Kad govorimo o nepromjenjivim riječima u službi subjekta, treba istaknuti da su one u takvom sintaktičkom položaju “materijalizirane”, tj. poprimaju svojstva koja su svojstvena imenicama. Takva leksička i gramatička objektivnost nije im svojstvena. – (Funkcija riječi u rečenici)
Riječi u službi predikacije
Predikat je, kao i subjekt, jedna od dvije glavne rečenice. U rečenici pokazuje što subjekt radi ili ukazuje na neku osobinu subjekta. Na primjer:
- Stream grgolji.
- Rijeka je čist.
U navedenim rečenicama uočavamo da predikat grgolji označava radnju koju vrši subjekt (tok), dok predikat je čist pokazuje obilježje predmeta (rijeka). Odmah uočavamo da se ta dva predikata razlikuju i po tome kojoj vrsti riječi pripadaju. Predikat grgolji će pripadati glagolima, a čist pridjevi.
Vrsta riječi koja se najčešće koristi kao predikat je GLAGOL, i to nužno mora biti u osobnom glagolskom obliku. Međutim, kako gornji primjer pokazuje, i neki imenice mogu biti u službi predikacije. – (Funkcija riječi u rečenici)
Golagoli u službi predikacije
Kao što je već spomenuto, ova se vrsta riječi najčešće koristi kao predikat u rečenicama. Glagol mora biti u osobnom glagolskom obliku. Ova vrsta predikata se u gramatikama naziva verbalni predikat. Evo primjera:
- Vjetar puše.
- Baka pletiva šal.
- Sve od doći će na zabavu.
- Mi Želim učiti ruski.
Iz primjera se vidi da se kao predikat upotrebljavaju glagoli u osobnom glagolskom obliku. Na temelju primjera možemo zaključiti da se radi o jednostavnom i složenom glagolski predikati. – (Funkcija riječi u rečenici)
Imenice u službi predikata
Kad se imenica nađe u službi predikata, tada se imenuje imenski predikat. No treba znati da se i kod imenskih predikata u kojima je upotrijebljena imenska riječ uvijek pojavljuje glagolski dio. Na primjer:
Ivana je učiteljica.
Ova se rečenica sastoji od imenice Ivana koji je u službi subjektaod kraći oblik pomoćnog glagola JESAM a od imenice učiteljkoji u spoju s kraćim glagolskim oblikom je čini predikat. – (Funkcija riječi u rečenici)
Glagol + imenica: Novak je tenisač.
Glagol + pridjev: Novak je najuspješniji.
Glagol + broj: Novak je prvi.
Glagol + zamjenica: Oni su takvi.
***Glagol + prilog: Da je glupo; Sutra bit će prekasno.
Riječi u službi objekta i atributa
Prije nego objasnimo čemu riječi mogu poslužiti objekta i atributipotrebno je ukratko se osvrnuti na samu definiciju ovih klauzula. – (Funkcija riječi u rečenici)
Objekt označava pojam na kojem se vrši određena radnja. To je dopuna glagola i možemo razlikovati stvarno i lažan objekt. Riječi koje se mogu naći u službi objekta su: imenice i zamjenice. Evo primjera:
- Susjed prodaje kuća. (Imenica je u akuzativu bez prijedloga);
- Uzeo je komad čokolade. (djelomični genitiv);
- Vas mora nisi ni vidio. (djelomični genitiv);
- Je tamo voda? (djelomični genitiv).
Navedeni primjeri pokazuju kako imenice obavljaju funkciju objekta. U zagradama je i mali podsjetnik da se u ovim rečenicama radi o stvarnom (izravnom) objektu. – (Funkcija riječi u rečenici)
Sljedeći primjeri ilustriraju vrste riječi koje također imaju funkciju objekta, ali nepravilne (neizravne):
- Mu Sjećam se toga vrlo dobro. (Osobna zamjenica u genitivu jednine muškog roda);
- Baki donijeli su kruha. (Imenica u dativu jednine ženskog roda);
- Oni su čistili s metlama dvorište. (Imenica u instrumentalu množine ženskog roda).
- Što njemu događa se? (Kraći oblik dativa osobne zamjenice za treće lice jednine muškog roda).
Atribut je podređena rečenica koja određuje neki neodređeni pojam. Stoji uz imenicu i kazuje neke njezine karakteristike. Riječi koje se najčešće pojavljuju u atributskoj službi su:
- pridjevi: veselo djeca se igraju; Sjajno Sunce sija; Susjed ima lijepo dvorište;
- Imenice: Došla je učitelj Maja;
- Pridjevska zamjenica: Ovaj škola nema puno učenika;
- Serijski broj: Prvi susjed prodaje kuća.
Riječi u službi priloških odredbi
Priloške odredbe odrediti glagolsku radnju po mjestu, vremenu, načinu, uzroku i količini. U odnosu na ono što označavaju različite su i vrste riječi koje se pojavljuju u njihovoj službi. Evo primjera:
- Prilozi mesu: Ovuda je prošao; Započeli su odatle;
- Vremenski prilozi: Ponekad sve je bilo drugačije; Nikada ne treba se predati; SAD ovo nije vrijeme za te razgovore;
- Modalni prilozi: Tako je već je bolje; tužno je sve za gledati;
- Imenice: Hodali smo dugo ulice; Godinama nismo ih vidjeli; Pričao je kroz suze (prijedlog + imenica). – (Funkcija riječi u rečenici)
PREPORUKA
