Funkcija riječi u rečenici – kako je odrediti

Funkcija riječi u rečenici studentima predstavlja ozbiljnu sumnju.

To studentima predstavlja ozbiljnu sumnju služba riječi u rečenici. Čak i kada je gradivo o vrstama riječi savršeno naučeno, teže ga je primijeniti na konkretnim primjerima. Na kolokvijima se događa da učenici znaju što je imenica, ali ne mogu odrediti koju funkciju ima u određenoj rečenici. Tada nastaje problem.

Naime, znanje o vrstama riječi pripada području morfologije, dok je određivanje funkcije riječi u rečenici iz područja sintakse. Kako gramatika našeg jezika funkcionira u prožimanju ova dva, ali i drugih jezičnih područja, ona nipošto nisu isključena.

Zato ćemo problem određivanja funkcije riječi u rečenici lako riješiti ako smo prethodno svladali vrste riječi.

Slijedi objašnjenje funkcija koje riječi mogu obavljati u rečenici.

Riječi u službi subjekta

Prije nego objasnimo koje riječi u rečenici mogu služiti subjektu, bilo bi korisno obnoviti znanje o subjektu.

U svim gramatikama subjekt je definiran kao jedna od dvije glavne rečenice koja pokazuje tko vrši radnju. Dakle, radi se o predmetu/biću (općenito određenom pojmu) koji pokreće radnju koja je označena predikatom.

Ispod su primjeri vrsta riječi koje se mogu naći u službi subjekta.

Imenice u službi subjekta

Imenica je vrsta riječi koja najčešće služi kao subjekt u rečenicama. To je sasvim očekivano, budući da je subjekt označen kao objekt koji pokreće radnju, a za označavanje tih objekata koriste se imenice. Također, imenice imaju svojstvene kategorije Roda, broj i slučaja uz subjekt možemo razgovarati o njima.

Evo primjera:

Dijete je pojelo juhu.

U ovoj rečenici imamo dvije imenice: dijete i juha. Pokušat ćemo utvrditi koji je u službi predmeta.

Imenica dijete je srednjeg roda, nalazi se u nominativu jednine. Njegovo značenje je takvo da ukazuje u ovoj rečenici koji izvodi radnju (koji je jeo juhu). Dakle, imenica dijete bit će u službi subjekta. S druge strane, imamo i imenicu juha, koja je također ženskog roda i nalazi se u akuzativu jednine. Možemo postaviti pitanje što je dijete jeloali onda nikako imenica juha neće biti u službi subjekta, nego u službi objekta, o čemu će kasnije biti riječi. – (Funkcija riječi u rečenici)

Ako je imenica u nominativutada ćemo definirati takav predmet kao gramatički subjekt.

Ana pročitati roman “Na Drini ćuprija”.

Ako je imenica u genitivu, dativu ili akuzativutada ćemo definirati takav predmet kao logičan subjekt.

Nema vjetar.

Mala djevojčica je strah. – (Funkcija riječi u rečenici)

Ostale vrste riječi u službi subjekta

O imenicama u službi subjekta bilo je više riječi, jer su one u ovoj službi najzastupljenije. Međutim, postoje i primjeri kako druge vrste riječi mogu poslužiti predmetu:

Zamjenice u službi subjekta:

1. Vas ti si na redu.
2. Da nećemo više patiti.
3. Da nije normalno.
4. Mi Ja kažem što želim.

Brojke (broji imenice, broji pridjeve i zbirne brojeve) u u službu subjekta:

1. Dva nedostaju.
2. Nestalo je pet.
3. Samo hoće Prvi postati slavan.

Pridjevi (nazvan) u službi subjekta:

1. Star su iskusniji.
2. Mrtav oni ne govore.
3. puna ne vjeruje gladnima.

Infinitiv u službi subjekta:

1. Razmišljati znači postojati.
2. Pušiti je štetan.

Neke nepromjenjive riječi u službi predmeta:

1. Ah je uzvik.
2. Ako je veznik.
3. Danas je prilog.
4. Ispred je prijedlog.

Kad govorimo o nepromjenjivim riječima u službi subjekta, treba istaknuti da su one u takvom sintaktičkom položaju “materijalizirane”, tj. poprimaju svojstva koja su svojstvena imenicama. Takva leksička i gramatička objektivnost nije im svojstvena. – (Funkcija riječi u rečenici)

Riječi u službi predikacije

Predikat je, kao i subjekt, jedna od dvije glavne rečenice. U rečenici pokazuje što subjekt radi ili ukazuje na neku osobinu subjekta. Na primjer:

1. Stream grgolji.
2. Rijeka je čist.

U navedenim rečenicama uočavamo da predikat grgolji označava radnju koju vrši subjekt (tok), dok predikat je čist pokazuje obilježje predmeta (rijeka). Odmah uočavamo da se ta dva predikata razlikuju i po tome kojoj vrsti riječi pripadaju. Predikat grgolji će pripadati glagolima, a čist pridjevi.

Vrsta riječi koja se najčešće koristi kao predikat je GLAGOL, i to nužno mora biti u osobnom glagolskom obliku. Međutim, kako gornji primjer pokazuje, i neki imenice mogu biti u službi predikacije. – (Funkcija riječi u rečenici)

Golagoli u službi predikacije

Kao što je već spomenuto, ova se vrsta riječi najčešće koristi kao predikat u rečenicama. Glagol mora biti u osobnom glagolskom obliku. Ova vrsta predikata se u gramatikama naziva verbalni predikat. Evo primjera:

1. Vjetar puše.
2. Baka pletiva šal.
3. Sve od doći će na zabavu.
4. Mi Želim učiti ruski.

Iz primjera se vidi da se kao predikat upotrebljavaju glagoli u osobnom glagolskom obliku. Na temelju primjera možemo zaključiti da se radi o jednostavnom i složenom glagolski predikati. – (Funkcija riječi u rečenici)

Imenice u službi predikata

Kad se imenica nađe u službi predikata, tada se imenuje imenski predikat. No treba znati da se i kod imenskih predikata u kojima je upotrijebljena imenska riječ uvijek pojavljuje glagolski dio. Na primjer:

Ivana je učiteljica.

Ova se rečenica sastoji od imenice Ivana koji je u službi subjektaod kraći oblik pomoćnog glagola JESAM a od imenice učiteljkoji u spoju s kraćim glagolskim oblikom je čini predikat. – (Funkcija riječi u rečenici)

Glagol + imenica: Novak je tenisač.

Glagol + pridjev: Novak je najuspješniji.

Glagol + broj: Novak je prvi.

Glagol + zamjenica: Oni su takvi.

***Glagol + prilog: Da je glupo; Sutra bit će prekasno.

Riječi u službi objekta i atributa

Prije nego objasnimo čemu riječi mogu poslužiti objekta i atributipotrebno je ukratko se osvrnuti na samu definiciju ovih klauzula. – (Funkcija riječi u rečenici)

Objekt označava pojam na kojem se vrši određena radnja. To je dopuna glagola i možemo razlikovati stvarno i lažan objekt. Riječi koje se mogu naći u službi objekta su: imenice i zamjenice. Evo primjera:

1. Susjed prodaje kuća. (Imenica je u akuzativu bez prijedloga);
2. Uzeo je komad čokolade. (djelomični genitiv);
3. Vas mora nisi ni vidio. (djelomični genitiv);
4. Je tamo voda? (djelomični genitiv).

Navedeni primjeri pokazuju kako imenice obavljaju funkciju objekta. U zagradama je i mali podsjetnik da se u ovim rečenicama radi o stvarnom (izravnom) objektu. – (Funkcija riječi u rečenici)

Sljedeći primjeri ilustriraju vrste riječi koje također imaju funkciju objekta, ali nepravilne (neizravne):

1. Mu Sjećam se toga vrlo dobro. (Osobna zamjenica u genitivu jednine muškog roda);
2. Baki donijeli su kruha. (Imenica u dativu jednine ženskog roda);
3. Oni su čistili s metlama dvorište. (Imenica u instrumentalu množine ženskog roda).
4. Što njemu događa se? (Kraći oblik dativa osobne zamjenice za treće lice jednine muškog roda).

Atribut je podređena rečenica koja određuje neki neodređeni pojam. Stoji uz imenicu i kazuje neke njezine karakteristike. Riječi koje se najčešće pojavljuju u atributskoj službi su:

1. pridjevi: veselo djeca se igraju; Sjajno Sunce sija; Susjed ima lijepo dvorište;
2. Imenice: Došla je učitelj Maja;
3. Pridjevska zamjenica: Ovaj škola nema puno učenika;
4. Serijski broj: Prvi susjed prodaje kuća.

Riječi u službi priloških odredbi

Priloške odredbe odrediti glagolsku radnju po mjestu, vremenu, načinu, uzroku i količini. U odnosu na ono što označavaju različite su i vrste riječi koje se pojavljuju u njihovoj službi. Evo primjera:

1. Prilozi mesu: Ovuda je prošao; Započeli su odatle;
2. Vremenski prilozi: Ponekad sve je bilo drugačije; Nikada ne treba se predati; SAD ovo nije vrijeme za te razgovore;
3. Modalni prilozi: Tako je već je bolje; tužno je sve za gledati;
4. Imenice: Hodali smo dugo ulice; Godinama nismo ih vidjeli; Pričao je kroz suze (prijedlog + imenica). – (Funkcija riječi u rečenici)

PREPORUKA

• Zarada od hobija
• Viber kao rješenje za poboljšanje poslovanja
• Čitanje knjiga
• Nedostatak sna
• Ljekovito bilje