Glagolski pridjevi – kako ih razlikovati

Objavio
Mirko Mirko
-
1979
Glagolski pridjevi

Glagolski pridjevi u hrvatskom jeziku mogu biti radni (aktivni) ili trpni (pasivni).

Ako jesu glagolski pridjevi jedinica s kojom imate poteškoća, onda ste na pravom mjestu! Mnogim učenicima tokom čitavog školovanja i izučavanja gramatike srpskog jezika glagolski pridjevi ostaju zbunjujući i nedovoljno jasni.

Često se miješaju sa glagolski prilozi, ali nas sličnost u nazivu ne smije zbuniti i navesti na poistovjećivanje ovih glagolskih oblika. Naprotiv, oni su vrlo različiti, a jednako je važno poznavati te razlike, ali njihove osobine.

U nastavku teksta definirat ćemo glagolske pridjeve, ukazati na sličnosti i razlike te navesti što više primjera koji će vam pomoći da ih lakše prepoznate.

Glagolski pridjevi

U srpskom jeziku razlikujemo dva glagolska pridjeva – GLAGOLSKI PRIDJEV AKTIVNI i GLAGOLSKI PRIDJEV TROPNI. Ono što ova dva glagolska oblika čini zajedničkim je to što pripadaju kategoriji one jednostavne (sastoje se samo od jednog glagola) i to bezličan (osoba koja vrši radnju je nepoznata) glagolski oblici. Budući da im je bezličnost glavna karakteristika, ni aktivni glagolski pridjev ni trpni glagolski pridjev NE MOGU BITI PREDIKATI u rečenici.

No, riječ je o glagolskim oblicima koji, kao i pridjevi, imaju oblike za sve tri spola i oba broja.

Kada je riječ o razlikama između ova dva glagolska oblika, one se ogledaju u načinu njihove tvorbe i upotrebe. Već u samom nazivu imamo jasno izraženu razliku radeći i trpite me. Izrazi koji se također koriste za označavanje ova dva oblika su i aktivan (za radnički pridjev) i pasivno (za trpni gl. pridjev). Naravno, sudjeluju u izgradnji aktivnih, odn. pasivne rečenice.

Glagolski pridjevi
Glagolski pridjevi u hrvatskom jeziku mogu biti radni (aktivni) ili trpni (pasivni)

Aktivni glagolski pridjev

Aktivni glagolski pridjev (aktivan) znači radnju koja je izvršena ili izvedena u prošlosti. Građeno je od infinitivne osnove i nastavaka: -o, -la, -lo (za jedninu) i -li, -le, -la (za množinu). U primjerima to izgleda ovako:

Jednina:

  1. Pričavas (inf.) – priča (infinitivna osnova) – priča + O = PRIČA (muški rod);
  2. Pričavas (inf.) – priča (infinitivna osnova) – priča + LA = PRIČA (ženski rod);
  3. Pričavas (inf.) – priča (infinitivna osnova) – priča + LO = PRIČA (srednji rod);

Plural:

  1. Pričavas (inf.) – priča (infinitivna osnova) – priča + LI = PRIČAO (muški rod);
  2. Pričavas (inf.) – priča (infinitivna osnova) – priča + LE = PRIČE (ženski rod);
  3. Pričavas (inf.) – priča (infinitivna osnova) – priča + LA = PRIČA (srednji rod);

Primjeri aktivnih glagolskih pridjeva koji se koriste u rečenicama:

  1. otišao neki čovjek kroz šumu.
  2. bio jednom kralj i imao tri sina.

*** Glagolski glagolski pridjev služi za građenje složenih glagolskih oblika (perfekt).

Glagolski pridjevi
Glagolski pridjevi u hrvatskom jeziku mogu biti radni (aktivni) ili trpni (pasivni)

Trpni glagolski pridjev

Na temelju znanja o pasivnoj i trpnoj rečenici može se mnogo naučiti o trpnom glagolskom pridjevu. Objasnit ćemo i kako.

Naime, u aktivnim rečenicama radnja se pripisuje subjektu, tj. onome koji radnju vrši. Na primjer: Mama peče palačinke, Baka plete džemper…

Međutim, ponekad može postojati potreba da se radnja ne pripiše subjektu, već objekt, to je na predmet radnje. Tako će objekt postati središte onoga što glagol označava. U tom slučaju prethodne rečenice bi glasile:

  1. Palačinke su pečena.
  2. To je pulover tkani.

Podcrtani glagolski oblici pokazuju nad kim ili čime je izvršena radnja. Ove oblike nazivamo trpni glagolski pridjevi (pasivno).

Osobine trpnog glagolskog pridjeva

Trpni glagolski pridjev, kako je već rečeno u jednom od prethodnih odlomaka, jednostavan Također bezličan glagolski oblik, koji u rečenicama ne može sam za sebe biti predikat.

Gradi se od prijelaznih i nekih povratnih glagola, dok neprijelazni glagoli (ne traže objekt) nemaju trpne oblike pridjeva. Za konstruiranje ovog glagolskog oblika upotrijebite je infinitivna osnova i nastavci razvrstani u tri skupine, u odnosu na to kako osnova završava.

Evo primjera:

  1. Ako infinitiv završava na samoglasnik azatim se dodaju ekstenzije: -n, -na, -no (za jedninu) i -ni, -ne, -na (za množinu):

Jednina:

Zapisati (inf.) – zapis (infinitivna osnova) – zapisa + n = SNIMAKN (muški rod);

Zapisati (inf.) – zapis (infinitivna osnova) – zapisa + uključeno = SNIMAKNA (žena);

Zapisati (inf.) – zapis (infinitivna osnova) – zapisa + ne = SNIMAKNE (srednji rod);

Plural:

ZAPISINI (muški rod);

ZAPISINE (žena);

ZAPISINA (srednji rod).

  1. Ako infinitivna osnova završava na i ili edodaju se sufiksi: -en, -ena, -eno (za jedninu) i -eni, -ene, -ena (za množinu):

Jednina:

Protresi tohr (muški rod), otresti sena (ženski rod), otresti seali (srednji rod);

Plural:

Protresi toni (muški rod), otresti sene (ženski rod), otresti sena (srednji rod).

  1. Ako infinitivna osnova završava na – dobrozatim se dodaju sljedeći sufiksi: -t, -ta, -to (za jedninu) i -ti, -te, -ta (za množinu).

Primjeri:

Jednina:

Briga (inf.) – briga (inf. baza) – briga + t = BRIGAT (muški rod);

Briga (inf.) – briga (inf. baza) – briga + ta = BRIGATA (žena);

Briga (inf.) – briga (inf. baza) – briga + ono = BRIGADA (srednji rod);

Plural:

BRINUTIVAS (muški rod);

BRINUTITE (žena);

BRINUTITA (srednji rod);

PREPORUKA