Sibirski haski je postao prvak u kategoriji pasa za zapregu.
Kada je krajem 19. stoljeća na aljaskom poluotoku Suad, na rijeci Klondike, otkriveno zlato, mnogi su ljudi, poneseni zlatnom groznicom, krenuli prema Aljasci u potrazi za boljim životom. Neki su se u kratkom vremenu obogatili, neki su odustali i otišli, neki su se izgubili u bespućima Aljaske, a neki su ostali strpljivo čekati svojih 5 minuta. Potonji je osnovao naselje tragača za Noumom u negostoljubivim i hladnim predjelima smrznute Aljaske.
Tamo, u blizini Beringovog mora, u oštroj hladnoći Aljaske, čovjek nije mogao preživjeti sam. Nije se mogao osloniti na pomorski promet, a još je teže bilo na kopnu. Zato su psi, izdržljivi, hrabri i uporni, postali čovjekov najveći oslonac. Zahvaljujući njima, Noum je u svakom trenutku bio opskrbljen, a podaci iz tog vremena govore da je broj pasa u Noumu po glavi stanovnika bio veći nego bilo gdje drugdje u svijetu. Pseći život često je bio vrjedniji od ljudskog.
Vrlo brzo ljudi su se počeli međusobno natjecati tko ima bolju i izdržljiviju pseću zapregu. Tako su 1908. godine ustanovljene utrke Sve nagradne igre na Aljasci na stazi od 650 km. Išla je preko ledenog mora, tundre, kroz planine, šume, a dodatni napor i težinu predstavljao je ledeni sjeverac koji u tim krajevima neprestano puše. Vrlo brzo glas o utrkama pasa proširio se i u drugim dijelovima svijeta. Sljedeće 1909. godine broj ekipa koje su se prijavile za sudjelovanje bio je znatno veći.
Sibirski haski prvi put na utrkama
Među njima su bili i psi William Gusak, koji je na Aljasku sa svojim kolima stigao iz jednako surovog ledenog Sibira. U usporedbi s ostalim psima za vuču saonica, koji su bili snažni, širokih prsa, borbeni i prgavi, gusaci su bili zbijeni i poslušni, a imali su znatno kraće noge, zbog čega su dobili podrugljiv nadimak “mali sibirski miševi” i nitko nije shvatite ih ozbiljno.
Bez obzira na sve, travanj 1909. godine ostat će upisan u anale povijesti kao datum kada je zaprega sibirskih haskija prvi put viđena na američkom kontinentu, a Guskovi haskiji osvojili su treće mjesto na utrci u Noumu, stekavši veliku naklonost publike. Prije svega, ljude je iznenadila svježina haskija nakon utrke. Nisu, poput ostalih pasa, pokazivali znakove iscrpljenosti, unatoč golemim naporima i teškoćama koje ovo natjecanje nosi.
U ljeto 1909. izvjesni Fox Maul Ramsey otišao je u Sibir i ubrzo se vratio na Aljasku sa 70 haskija. Korištene su za tri ekipe koje su se natjecale u utrci “All Alaska Sweepstakes” 1910. godine i postigle izvanredne rezultate – prvo, drugo i peto mjesto. Vodio je pobjednički tim John Johnson, poznata kao “čovjek od čelika”, a rezultat koji je postigla nikada kasnije nije nadmašena. Tim haskija stazu je prešao za 74 sata, 14 minuta i 37 sekundi. Ovi haskiji idućih godina nisu se popeli na tron, ali su uvijek zauzimali visoke položaje, a sumnjalo se da su im u hranu više puta sipane tablete za spavanje. Haskiji Johna Johnsona ponovno su postali prvaci 1914.
Mali čovjek s malim prstima – Leonard Sepala i njegovi haskiji
Tih je godina na Aljasku došao i jedan Norvežanin Leonard Seppala, čije će ime zauvijek ostati vezano uz pasminu sibirski haski i utrke pasjih zaprega. Svake godine prije glavne utrke održavale su se brojne pripremne utrke, au jednoj od njih okušao se i sam Sepala s timom sastavljenim od različitih pasmina. Igrom slučaja, zahvaljujući orlu koji je sletio na stazu i na taj način naveo Sepaline pse da trče brže, njegov tim je prvi prošao kroz cilj. Tada je kod Sepala nastala neodoljiva želja okušati se u glavnoj utrci.
Ubrzo uspijeva nabaviti 15 haskija za svoje timove. Njegovo prvo sudjelovanje na velikoj utrci 1914. završilo je neslavno, jer je zbog smanjene vidljivosti zbog velikog snijega promašio stazu i izgubio se. No, za 1915. godinu Sepala i njegovi haskiji bili su puno bolje pripremljeni i s lakoćom osvojili prvo mjesto, a taj uspjeh ponovili i sljedeće dvije godine. Nažalost, kako je Prvi svjetski rat odmicao, nagradna igra All Alaska održana je posljednji put 1917. godine i ostat će zapamćena kao najfascinantnije poglavlje u povijesti utrka psećih zaprega.
Nakon toga je superiornost sibirskog haskija kada je riječ o ovakvim natjecanjima postala neosporna, a brojne do danas sačuvane statistike pokazuju podatke o impresivnim rezultatima Sepala i njegovih pasa, ne samo na Aljasci, već iu Kanadi i New Yorku. Engleska. “Mali čovjek s malim prstima”, kako su ga zvali, gdje god bi se pojavio na trkalištu postizao je nevjerojatne rezultate, a ljudi su s divljenjem gledali u njega i njegove pse.
Šepala i njegovi haskiji ostali su zapamćeni i po humanosti, jer su tijekom rata nesebično pomagali ranjenima i spašavali rudare od tada čestih rudarskih nesreća. Zahvaljujući svojoj hrabrosti, snalažljivosti, ali i spremnosti i izdržljivosti svojih pasa, Sepala je spašavao ljude u situacijama u kojima to nitko drugi nije mogao.
PREPORUKA
- Organizacija putovanja
- 10 stvari koje možete učiniti sa starim računalom
- Popularnost TikToka – Kako razviti posao s TikTokom?
- ŽIVOT PČELE: KAKO IZGLEDA I KOLIKO TRAJE
- Što učiniti kada vaš pas neprestano laje? SOS vijeća
- Udomljavanje psa – šta treba znati prije usvajanja psa
