Medicinska praksa u povijesti bila je u potpunosti bizarna. Neke stvari će vas šokirati i ostaviti bez teksta.
Prije pojave moderne znanosti ljudi su koristili razne čudne metode za liječenje bolesnika. Ipak, neke od najbizarnijih medicinskih postupaka liječnici su nastavili koristiti jer daju dobre rezultate u liječenju. Tako su neke od uvrnutih praksi samo prerasle iz jednog oblika u drugi, a neke od njih moderna medicina koristi u modificiranom obliku, dok su druge napuštene jer su bile toliko opasne da su često ubijale one koji su ih koristili.
Lobotomija
Početkom 20. stoljeća liječnici su bili potpuno nespremni za liječenje pacijenata oboljelih od psihičkih bolesti koje su tada preplavljivale bolnice. Jedan od tretmana koji je postao popularan 1930-ih godina bila je lobotomija, uklanjanje dijelova mozga kako bi se suzbili simptomi depresije.
Još u to vrijeme se prepoznavalo da je to opasna praksa koja često ostavlja pacijente s trajnim invaliditetom, uništava njihovu sposobnost funkcioniranja u društvu, njihovo pamćenje i njihovu osobnost. Međutim, više od 40.000 ljudi samo u Americi bilo je podvrgnuto lobotomiji, često bez pristanka.
Terapija elektrošokom
Kod nas poznatiji kao elektrokonvulzivna terapija (ECT), tretmani elektrošokovima prvi put su korišteni četrdesetih godina prošlog stoljeća kao alternativa lobotomiji, za liječenje raznih oblika depresije i manije, a najčešće su se koristili u liječenju histerije.
Elektrokonvulzivna terapija žestoko je kritizirana u javnosti zbog pretpostavke da povećava rizik od samoubojstva kod pacijenata koji se liječe na ovaj način. Jedan od njih je Ernest Hemingway. Terapija elektrošokovima često se prikazivala i na filmskom platnu, pa je još više pojačala kritike. Od početka primjene ove vrste liječenja postoji problem etičke prirode zbog nedostatka pristanka pacijenata i nemogućnosti davanja anestezije za ublažavanje bolova koje pacijenti trpe tijekom liječenja.
Trepanacija
Trepanacija je kirurška metoda koja je uključivala bušenje lubanje radi ublažavanja pritiska u mozgu, a koristila se u liječenju epilepsije, mentalnih poremećaja i migrena. Bio je to uobičajen postupak i kod fizičkih ozljeda glave, poput prijeloma lubanje, jakih udaraca u glavu i sl. Ova metoda je često bila fatalna, zbog infekcija mozga koje su nastale kao izravna posljedica bušenja lubanje u nehigijenskim uvjetima.
Praksa bušenja lubanje za ublažavanje pritiska i liječenje teških oblika depresije i danas se na neki način koristi, ali s puno više humanosti (i anestezije) nego što je to bio slučaj u srednjem vijeku.
Seks s djevicom za liječenje sifilisa
Zastrašujući mit da se netko “zaražen društvenom bolešću” može izliječiti spolnim odnosom još iz 16. stoljeća. Tada su se muškarci liječili od sifilisa i gonoreje spolnim odnosom s djevicom.
Nažalost, ovo bizarno praznovjerje nastavilo se u nekim dijelovima razvijenog svijeta, posebice u Africi, što je rezultiralo brojnim prijavljenim slučajevima silovanja djevojčica.
Namjerna infekcija malarijom
U prošlosti je bilo uobičajeno izlagati djecu namjernoj zarazi kako bi se stekli imunitet. Jedan takav slučaj bilo je dovođenje ljudi zaraženih sifilisom u kontakt s osobama koje boluju od malarije.
Vjerovalo se da groznica uzrokovana malarijom može izliječiti sifilis, a onda bi se malarija liječila nekim drugim, jednako zastrašujućim tretmanima. Međutim, istina je da je malarija zapravo fatalna u velikoj većini slučajeva za one zaražene sifilisom.
Radij
Otkriće radija dovelo je do stvaranja cijele industrije proizvoda na bazi radija, kao i brojnih alternativnih lijekova. Postojala je čak i reklama koja je promicala blagodati pripreme i konzumiranja radioaktivne vode koja se pila kod kuće za liječenje raznih bolesti.
Očito je da se svijest o rizicima korištenja radija uopće nije razvila sve do kasnije kada su radnici koji su izrađivali proizvode od radija počeli umirati u mukama.
Injekcije parafinskog voska
U ranoj verziji botoksa, liječnici u 19. stoljeću koristili su se injekcijama parafinskog voska kako bi izgladili bore i povećali grudi.
Ali vosak se s vremenom stvrdnuo i pretvorio u debele, bolne grudice parafina. Kada su shvatili što su zapravo učinili, znanstvenici su parafinske injekcije vrlo brzo izbacili iz upotrebe.
Dijeta uz pomoć pijavica
Dijeta s pijavicama bila je metoda mršavljenja s početka 20. stoljeća koja se oslanjala na nepouzdanu praksu unošenja pijavica u tijelo u nadi da će pojesti hranu koju je osoba prethodno konzumirala.
Međutim, većina pijavica zapravo je imala strašne učinke na ljudsko tijelo, dovodeći do pothranjenosti, mučnine, povraćanja, proljeva i anemije.
Puštanje krvi
Liječnici iz srednjeg vijeka vjerovali su u četiri tipa “osobnosti (temperamenta)”. To su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik. Smatrali su da nedostatak bilo kojeg od ova četiri temperamenta dovodi do narušavanja zdravlja čovjeka. U medicinskoj znanosti srednjeg vijeka proširilo se shvaćanje da bolesni ljudi imaju previše krvi, što uzrokuje nesklad među njihovim temperamentima. Vjerovalo se da je jedini način liječenja puštanje krvi. To se radilo na dva načina: ili korištenjem pijavica ili rezanjem dijelova tijela.
Pijavice se i danas koriste u nekim legitimnim medicinskim postupcima iu alternativnoj medicinskoj praksi. Takozvana hirudoterapija ili liječenje medicinskim pijavicama vrlo je popularno među holivudskim i glazbenim zvijezdama, ali i drugim bogatašima.
Tretman mrtvim miševima
Mrtvi miševi se koriste u medicinske svrhe još od vremena starog Egipta, gdje bi se miješali s drugim sastojcima i koristili za ublažavanje zubobolje. Kasnije u Engleskoj, za vrijeme Elizabete I, bradavice su se liječile na način da su se mrtvi miševi prepolovili i stavljali na mjesta s bradavicama.
Dijelovi mrtvih miševa korišteni su i za liječenje hripavca, boginja, noćnog mokrenja…
Helioterapija (liječenje svjetlom)
Liječenje tuberkuloze helioterapijom podrazumijevalo je izlaganje bolesnika jakom izvoru svjetlosti, najčešće jakoj svjetiljki. Ta se praksa temeljila na teoriji da bi lampa simulirala sunce i tako potaknula povećanu proizvodnju vitamina D, koji pomaže u borbi protiv infekcija.
Svjetlosna terapija i danas je čest tretman za brojne bolesti, poput depresije, dermatoloških bolesti, sezonskih afektivnih poremećaja…
Iako su moderna cjepiva potpuno potisnula helioterapiju tuberkuloze, njen izumitelj Nils Ryberg Finsen dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju 1903. godine.
Životinjski izmet kao lijek
Životinjski izmet se od davnina koristio za liječenje raznih bolesti i za izradu mnogih lijekova, sve do kasnog 19. stoljeća. U viktorijansko doba postojao je lijek za bolno grlo koji je sadržavao osušeni pseći izmet, a stari Egipćani koristili su izmet magaraca, krave, psa, gazele ili muhe u brojne medicinske svrhe.
Ponekad su te metode dovodile do trovanja, a ponekad bi bakterije u izmetu doista imale ljekoviti učinak.
PREPORUKA
- Zašto neki ljudi osjećaju bol tijekom promjene vremena?
- Sibirski haski postao prvak u kategoriji pasa za zapregu
- Ljekovita svojstva aloe vere (znanstveno dokazana)
- Jesu li životinje spopsobne za računanje?
- Čitanje knjiga poboljšava pamćenje
- Ova zemlja prva priznaje životinje kao emotivna bića
