Jedan od najpoznatijih romana FM Dostojevskog Zločin i kazna, s razlogom se do danas zadržala u školskim udžbenicima.
Iako je po književno-umjetničkoj kvaliteti nekoliko stupnjeva “ispod” Braće Karamazovih, postoje razlozi zašto Zločin i kazna radi u školi.
Naime, ovaj roman, osim očitog opsega, od Braće Karamazova odvaja i “mekša” priča u kojoj dominira kriminalistički zaplet iz perspektive zločinca.
Također, problemi koje otvara spomenuti roman bliži su adolescentima od onih koji muče odrasle, poput situacije u Karamazovu.
Osim toga, roman Zločin i kazna u svojoj slojevitosti krije razne tajne. Sakuplja utjecaje koje je Dostojevski “pokupio” od drugih autora, epoha i tradicija.
S druge strane, samo djelo označava prekretnicu u povijesti svjetske književnosti i postaje utjecaj, tradicija i pseudoepoha.
Književnik i buntovnik
Dostojevski je imao buran i neobičan život. No, ono što je bitno utjecalo na njegov spisateljski identitet je trenutak kada je izbjegao smrt. Naime, zbog svojih revolucionarnih ideja nije bio voljen od vlasti.
Jednom prilikom je čak osuđen na smrt strijeljanjem. Izveden je pred streljački vod, no odluka je iznenada promijenjena, a život mu je pošteđen.
Taj trenutak predstavljao je prekretnicu u piščevoj psihologiji, a on često nastoji opisati preokrete ljudske duše, bilo da se radi o okrenutosti Bogu ili poroku. Osuđen je na izdržavanje kazne u Sibiru, što je obilježilo i njegovo stvaralaštvo.
Mnoga njegova djela temeljena su na psihologiji bivših ili budućih kriminalaca i zatvorenika. Zbog toga je bio omiljen među najnižim društvenim slojevima.
Zločin i kazna – tipologija romana
Likovi romana Zločin i kazna izrazito su slojeviti i raznoliki. Njihove su sudbine isprepletene i međusobno utječu na ponašanje jedno drugoga.
Takvom “scenskom” postavljanju doprinosi višestruka slojevitost misaonog svijeta djela.
To bi značilo da ne možemo jednostavno odgovoriti na pitanje “Kojoj vrsti/žanru pripada ovaj roman”, već da bismo morali navesti nekoliko različitih vrsta. Svaki od njih je podjednako zastupljen i imamo jake argumente za postojanje svakog od njih.
filozofski: jasno je da roman ima filozofsku osnovu. Cijelu Raskoljnikovljevu teoriju o nadčovjeku, Fr Napoleon i tvoje razvija ozbiljan filozofski dijalog.
Naznaku takvog dijaloga imamo u razgovoru s Porfirijem Petrovičem, koji je kroz njega uspio zaključiti da je Raskoljnikov na neki način umiješan u ubojstvo starice.
Također, kroz unutarnje monologe možemo uočiti nekoliko problematičnih točaka Raskoljnikovljeve ličnosti, kao i pronaći elemente današnjeg egzistencijalizam.
Kriminalac: druga dominantna i uočljiva sfera romana je kriminalistički zaplet. Odlučimo li samo pratiti nit raspleta ubojstva, imat ćemo zanimljivo djelo s adekvatnim početkom, sredinom i krajem.
Elementi tipične kriminalističke priče, u kojoj su upleteni predator-ubojica, žrtva i istraga, pojačani su uvijek prisutnom napetosti. Ono što je specifično za ovaj roman je to što čitatelj već na početku zna tko je ubojica.
Psihološki: Dostojevski je uspio utkati rođenje, razvoj i izvršenje ideje zločina u roman. Sve to popraćeno je detaljnim prikazom psihologije glavnog lika i njegovih transformacija, odnosno onoga što zločin uspijeva napraviti od čovjeka.
Tehnika unutarnjeg monologa dominira najvećim dijelom djela, posebice trenucima u planiranju i izvedbi djela.
Simbolički, nakon što spozna i prihvati svoju krivnju, svijest odlazi “vani”, tj. postupno se napušta unutarnji monolog.
Elementi realizma i modernizma u romanu
Zločin i kazna roman je pod utjecajem realističke i modernističke poetike. Ne isključuju se, naprotiv, nadopunjuju i stvaraju jedinstveno djelo.
Obilježja realističke poetike
Junak, u ovom slučaju Raskoljnikov, pokazuje snažnu volju da društvena afirmacija. To bi značilo da se njega, kao siromašnog člana društva, vrednuje samo i isključivo kroz njegov materijalni status.
Kao čitatelji saznajemo da je iznimno uspješan student prava, da govori nekoliko jezika, da je inteligentan, ali da svakako živi na rubu egzistencije.
Radnja je, kako to obično biva u realističkim djelima, čvrsto i kronološki postavljena. Događaji su uzročni. Pripovijedanje je u 3. licu, a kritika društva je duboko izražena. Po ovim stavkama djelo je u nekoliko segmenata slično Balzacovom “Ujaku Goryju”.
Pri analizi realističkog djela najlakše je uočiti da postoje detaljni opisi interijera i eksterijera, unutarnjeg i vanjskog prostora.
U realizmu je opis funkcionalan: znači da prostor pokazuje kakav je junak koji u njemu živi. Na primjer, soba u kojoj je živio Raskoljnikov opisana je kao škrinja, lijes, mjesto gdje živi mrtvac.
Modernistički elementi
Glavni problem koji Raskoljnikov osjeća je potraga za samim sobom, za identitetom. U toj potrazi junak se otuđuje od svijeta. Prekinuo je sve veze s obitelji, prijateljima i okolinom.
Također, Raskoljnikov ne zna točno koliko je vremena prošlo otkako je pao u delirij, a ne zna ni čitatelj, što znači da se uvodi kategorija subjektivnog vremena.
To znači da se vrijeme više ne promatra objektivno, već onako kako ga junak vidi.
Drugi važan element modernizma je prikaz unutarnjeg svijeta junaka. Halucinacije, delirij, tjeskoba, grižnja savjesti, strah, cjelokupni nesvjesni postupci čovjeka sada su opisani i stavljeni u književno djelo.
To dovodi do pojave novih stilskih postupaka, kao i do uvođenja novih pripovjednih oblika, ali mnogo kasnije od Dostojevskog.
Preporuka
- Tinejdžerska serija: 3 prijedloga kojima ni stariji ne mogu odoljeti
- Olimpijske igre – sve o najpopularnijem okupljanju sportaša na svijetu
- Kako opremiti kućnu radionicu: majstorski alat koji morate imati
- Albert Einstein – izreke i citati
- Ljubavni citati
- Kako smanjiti apetit na zdrav način
- Proljetni radovi u polju – zadaci koji vas očekuju i kako ih obaviti
